| rdfs:comment
| - Josip II. Pejačević (1710. - 1787.) sin je Marka II. Pejačevića (1664. - 1727.) i Anastazije Tomagjonović. Začetnikom virovitičkog ogranka Pejačevića još se zapravo može smatrati Josipa II., koji je, nakon što su izumrli njegovi rođaci, vlasnici virovitičkog vlastelinstva, preuzeo to imanje 1769. godine. Isplatio je sve ranije nastale dugove, koje su njegovi rođaci napravili, te uložio znatna sredstva (oko 125.000 forinti) u unaprjeđenje gospodarstva. Josipa II. na virovitičkom imanju nasljeđuje njegov najmlađi sin Antun Pejačević (1749. - 1802.), prvi pravi predstavnik virovitičkog ogranka.
|
| abstract
| - Josip II. Pejačević (1710. - 1787.) sin je Marka II. Pejačevića (1664. - 1727.) i Anastazije Tomagjonović. Začetnikom virovitičkog ogranka Pejačevića još se zapravo može smatrati Josipa II., koji je, nakon što su izumrli njegovi rođaci, vlasnici virovitičkog vlastelinstva, preuzeo to imanje 1769. godine. Isplatio je sve ranije nastale dugove, koje su njegovi rođaci napravili, te uložio znatna sredstva (oko 125.000 forinti) u unaprjeđenje gospodarstva. On je dobio veliko priznanje 22. srpnja 1772. godine, kada mu austrijska carica i hrvatsko-ugarska kraljica Marija Terezija dodjeljuje nasljednu titulu grofa. Od tada cijela obitelj nosi naslov "Pejačevići od Virovitice", a Josip mijenja svoj potpis, pa se od tada potpisuje kao virovitički, a ne više našički. Josip II. grof Pejačević napustio je vojničko zvanje i posvetio se vlastelinstvu: isušio je močvaru Rogovac, zasadio velike voćnjake, počeo uzgajati ribe u ribnjacima, zasadio nove vinograde, te naseljavao pusta sela u okolici Virovitice.[1] Josipa II. na virovitičkom imanju nasljeđuje njegov najmlađi sin Antun Pejačević (1749. - 1802.), prvi pravi predstavnik virovitičkog ogranka.
|
![[RDF Data]](/fct/images/sw-rdf-blue.png)